Kad se probudio, u sobi je našao požutelo lišće vrba koje rastu samo na jednom mestu. Vetar ga je celu noć nosio da bi ga doneo čak sa te daljine. Znao je da mu to ona poručuje da je njena ljubav svela i da je došlo vreme zaborava. Isterao je iz sobe vetar koji je čekao odgovor i zatvorio prozor. Oblaci su sa reke donosili kišu, pa je na prozor okačio kišni mantil. Stresao je poslednje ostatke čekanja i nadanja iz kose i na ogledalu obrisao tugu sa lica. Izašao je iz sobe i u nju zaključao sve snove koje je sanjao o njoj. Izašao je iz kuće na druga vrata da ga ne uhvati kiša sa reke i u njoj ostavio sva sećanja na nju. Tako go od svega što je bila ona, pošao da potraži sebe.
dobro je imati ta druga vrata…
Nekada je tako najbolje, kad se shvati na vreme…
I kiša će da prođe
pozelim biti junak tvoje price… uz sve muke on je ipak uspeo, sigurno mu lako nije….
novi list, nova godina, novi izlaz, samo napred
dobro, znaci resio si da “preteknes” i ovaj put….
zelim mu srecu u trazenju!
Jedino i pravo rešenje!
Ovih nekoliko rečenica, sročenih u nešto kao priča, nastalo je dosta davno i ničim izazvano osim jednom rečenicom iz jedne Pavićeve pripovetke iz zbirke “Strašne ljubavne priče”. Jedan prijetelj me nedavno pitao gde nalazim inspiraciju za svoje priče, pa eto još jednog odgovora.
I da se ne zaboravi,sve što si ostavio za sobom utrlo je put sadašnjoj sreći.
Ti sve znaš Klavirko
uvijek postoji neki znak
koji nas natjera da zaronimo u sebe
plivaj Archibalde;)
nadam se da nije otisao da skoci u reku!
Arch
cekamo te, hajde daj neki znak …
veliki pozdrav
E,ni da pomislim neću kakav bi bio da nisi baš takav kakav jesi. Ok, bio si inspirisan Pavićem, ali u par rečenica si preneo jaku poruku, koja je jedina i ispravna u takvim situacijama. Put pod noge, napred i dalje…
Uhvatih par trenutaka samo da kažem da ću se brzo vratiti, kao oni što slične poruke kače na izloge i vrata svojih malih radnjica punih svaštarija
…mada baš i nisam siguran da će biti tako…
[...] Archibald 57′s blog Tekst na blogu koji sa velikim uživanjem uvek čitam! Poruka [...]
Kratka, poetska i jasna!
Hvala Branko i dobrodošao u haciendu…