kazivanje arčibaldu – treće

… vidiš arčibalde, život je jedno veliko sranje… dobiješ ga kad se rodiš i kad još ništa ne znaš o njemu… prođe trćina, kad se osvestiš i shvatiš da je to jedino što imaš, a moraš da trošiš… ne možeš da štediš… i onda kao skupljaš neke doživljaje… puniš ga iskustvima… i kad prođe više od polovine, dobiješ titulu iskusnog životnog korisnika… drug član, učlanio se u život i sad je član veteran, sa iskustvom… šio mi ga đura… i čemu ti služe iskistva, kad se stalno saplićeš o neka nova… ha, moj prijatelj bi sad rekao da sam dobio verbalnu menstruaciju… eto, već sat vremena nema struje… i ja ne mogu da slušam bluz… a nije prvi put da se ovo dešava, nije da nemam iskustvo, ali nemam para da kupim osam baterija za kasetofon… drug životni član, veteran sa iskustvom koje mu ničemu ne služi… ej, slušaj ovo, hahaha, slušaj arčibalde šta je palo ludom starcu na pamet… haaahaha… sutra je nedelja, jel… jeste… idemo sutra ti i ja na buvljak da prodajemo životno iskustvo… haaaaaaaahaha… e, videćemo šta ćemo da prodamo… svi viču, nema ništa vrednijeg od životnog iskustva… pa da vidimo ko će da ga kupi… haaaahaha… e moj arčibalde, šta je, što me tako gledaš, nisi valjda poverovao da sam toliko lud… ko bi kupio takvo nešto… veteranima ne treba, jer i oni ne znaju šta će sa svojim… oni mladi su učeni da se treba učiti na svojim greškama… ženama ne treba muško islustvo… jedino ga mogu dati ciganima za džabe, oni ionako sve uzimaju… i čemu onda služi to životno iskustvo… da ne gurneš prst u utičnicu… nema ničega u tome… zapravo, sad se nešto mislim, znam kome služi… glupacima… da, glupacima… oni kažu ovako… juče u toj i toj prodavnici nije bilo hleba popodne, nikad više neću tamo da kupujem, ići ću još kilometar dalje, samo kod njih neću više ni da uđem… vidiš, koriste loše iskustvo… ili, niked više neću da se ženim, sve su žene kurve… kako iskustvo utiče na glupe ljude… onda ga oni lepo ikoriste da izgrade svoje stavove i principe… onda postanu principijelni i cenjeni u društvu zbog svojih principa… sad ispade da nam je i celo društvo glupo, kad ceni glupe principijeliste… dobro, neću dalje, ko zna dokle bih dogurao tako… samo kad ti dođe onaj dan u kome većina sve shvati i razume, znaš da ti je život iscureo… a onda je kasno… pa zar život nije jedno veliko sranje moj arčibalde… lako je tebi ti imaš devet života i niko i ništa te ne tera da nešto shvatiš… ti si samo životinja i nemaš ništa ljudsko u sebi… blago tebi arčibalde… eto struje još nema, nema bluza i ja sam odmah melanholičan… i kafa mi bez bluza gorka ko truo badem… a ovaj naš splav se ljuljuška i sve više mi se spava… odavno nisam pre ponoći otišao na spavanje… iskustvo mi kaže da neću moći zaspati, ali ja ću tvrdoglavo da probam…

Published in: on 1. августа 2009. at 4:53 pm  Comments (12)  

The URI to TrackBack this entry is: https://archibald57.wordpress.com/2009/08/01/kayivanje-arcibaldu-trece/trackback/

RSS feed for comments on this post.

12 коментараПоставите коментар

  1. Eh iskustva…Nista nam ne vrede,jer svaki dan je mlad na pocetku i sasvim nov,nekada nas ta iskustva cine mudrijim,ponesto i naucimo ,ali uglavnom….Svaka prica je novo iskustvo,svaki dan i noc je novo iskustvo,pa cak i kada lice na sve one prosle dane i noci…a lice.
    Blues je uvek podjednako dobar,kafa mirisna,a noc zvezdana…Dovoljno za caroliju na camcu..

  2. Toliko o iskustvu, a bluz i hladna kafa su večni kao i carolija zvezdane noci

  3. To znate iz iskustva? 😛

  4. Da Slavko, kao drug član veteran sa iskustvom..haha..

  5. Niko da mi objasni sta je jadni Djura shio?

  6. Đura je „Zelena“ šio prsluci i jeleci, al uvek stesni pa ti kratko. Triput krati, opet kratko…

  7. Djura moj lik 😀
    Hvala, sada znam sta znaci izreka.

  8. šta ti je život …

    P.S.
    pominjao si glupe pa se setih izreke:
    Glup čovek živi najskuplje.

  9. Tvoje životno iskustvo je zaista vredno i ti ga nesvesno poklanjaš nama u ovim kazivanjima. Možda misliš da to nikome ne koristi, ali je ponekad dovoljno i osećanje koje neka priča probudi u čoveku. Sve nas oblikuje ono što nas dodirne, pa i lepa reč i lepa misao.
    Najupečatljivije mi je :

    lako je tebi ti imaš devet života i niko i ništa te ne tera da nešto shvatiš…

    Eh, čovek je osudjen da večito razmišlja i taj teret „smisla“ koji tražimo, ta naša mašta koju samo mi kao ljudi posedujemo nekad zna da nas optereti i zbuni… zato i ja zavidim Arčibaldu, on lagodno prede 😉

  10. Mnogo puta sam mu „Brskvice“ i ja zavideo, ali sam mnogo toga od njega i naučio… Kad se potuče i bude sav u ranam, negde se zavuče i nema ga danima. Liže svoje rane i kad ozdravi dođe… Da, tako on to radi. Žao mi je što to ranije nisam shvatio, ne bih povredio jednu divnu osobu.

  11. Mozda je jednostavno iskustvo vredna stvar koja nicim posebno ne sluzi, kao ni ordeni, steknes ih tek nakon „bitke“ ako imas srece, isto tako i iskustvo – steknes ga ako imas srece… a opet to je i ona stvar kojom se ne trguje. Ne zato sto nema ko da je kupi, vec zato sto je neprocenjiva…

  12. Slažem se sa tobom Luna. Ja sam se malo sarkastično ili satirično poigrao sa iskustvom, ali ga ne bih menjao ni za šta na svetu…


Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s

%d bloggers like this: