… ispričaću ti jedan vic arčibalde…
… kaže ovako…
… ide ludak kroz ludnicu i vuče dugačak kanap…
… naiđe doktor i pita ga zašto vuče taj kanap…
… a ovaj mu kaže… ajd ga ti guraj, kad si tako pametan…
… doca ga pogleda preko naočara pa kaže… nisi ti baš toliko lud…
… ja jesam lud, ali nisam glup ko ti… odbrusi ludak i ode dalje da vuče svoj kanap…
… hahaha.. haha…
… šta kažeš, dobar vic… smeje ti se brk, a … kod vas mačaka nema ni glupih ni ludih… vi ste jednostavno životinje i nemate ništa ljudsko u sebi…
… ali nisam ti ispričao vic da te nasmejem… setio sam ga se pre neki dan… ni sam ne znam zašto… i stalno razmišljam koliko ima istine u njemu… kad bolje razmislim mnogo puta sam video kako neko glup, pravi ludim nekog ko to nije… čudno majku mu… a opet istina… možda ima istine i u onoj mudrosti koju, isto tako, negde pročitah… video sam gomilu glupaka kako se dive zalasku uma…
… baš si ti srećan, moj atčibalde, što nisi čovek, pa ne moraš da milsiš o ovakvim stvarima…
Kazivanje arčibaldu trinaesto
